Ljutnja
- Ispoljiti ili Ne
Posjetilac
pita: "Osho; jesi li ti predložio da je sada vrijeme da dopustim
na van moje negativne emocije, jer u prošlosti ja nikada nisam sebi
dozvoljavao da ih pokažem u javnosti? Sječam se iskustva u grupi prije
nekoliko godina u kojoj je jedna od vježbi bila ispoljiti na vlastiti
način svaku od predloženih emocija, a ja nisam bio sposoban izraziti
nijednu osim ljutnje. Možda ustvari nisam ni znao kakve su ove emocije,
na svjestan način; nisam si čak ni dopuštao priznati da su te emocije
bile u meni. Pokušavam sastaviti komadiće u ovoj slagalici. Jesam li
na pravom putu?"
"Prvo napominjem da
me ne shvatite pogrešno. Ja sam rekao, "Izrazite svoje negativne
emocije;" ja nisam rekao, "Javno." Na taj način se stvari
iskrive.
Sada ukoliko se naljutiš
na nekoga i počneš ispoljavati ljutnju, druga osoba neće biti Gautam
Buddha i sjediti skrštenih ruku. On nije mramorna statua; i on će nešto
uraditi. Ti ćeš ispoljiti ljutnju, on će ispoljiti ljutnju.
To će kreirati više ljutnje u tebi - što kreira novu ljutnju i bijes
na drugoj strani, isto, sa osvetom. I tada ćeš se osjećati kao da si
ušao više u to, jer ti je rečeno da izraziš.
Da, rekao sam vam da izrazite
- ali ne mislim javno.
Ako si ljut, idi u svoju
sobu, zatvori vrata, udaraj u jastuk, stani ispred ogledala, viči u
svoj vlastiti odraz, reci stvari koje nikada nisi nikome rekao a uvijek
si to želio. Ali to more biti privatni događaj, jer u suprotnom nikada
neće završiti. Stvari se ponavljaju i kruže, a mi želimo završiti sa
njima.
Dakle, u momentu kada osjetiš bilo koju negativnu emociju prema bilo
kome, ta druga osoba ustvari nije u pitanju. U pitanju je da ti imaš
određenu energiju ljutnje. Sada se ta energija treba raspršiti u univerzum.
Ne trebaš je potiskivati unutar sebe.
Dakle, kada kažem, "Izrazi,"
uvijek mislim privatno, kada si sam. To je meditacija, to nije borba.
Ako si tužan, sjedi u sobu i osjeti što je više moguće tugu - ne može
ti naštetiti. Budi stvarno tužan i posmatraj koliko dugo će to stanje
potrajati. Ništa ne traje vjećno, uskoro će proći. Ukoliko ti se plače,
plači - ali u samoći.
Ove stvari nemaju ništa sa drugima. Sve je tvoj problem, zašto ga praviti
javnim? A osim toga, na taj način si nećeš pomoći, čak suprotno on će
još više porasti.
Tako svaki dan, prije
odlaska na spavanje, oko jedan sat naveče, sjedi na krevet i radi sve
moguće lude stvari koje si želio uraditi, koje ljudi rade kad su ljuti,
bijesni, destruktivni. I to ne znači da trebaš uništavati vrijedne stvari;
dovoljno je samo cijepanje papira na sitne komade i razbacivanje svuda
naokolo - i znaćete osjećaj. I to će biti od pomoći.
Uništi bilo šta što nema vrijednosti - ali sve mora biti činjeno u privatnosti,
tako da kada izađeš, izađeš potpuno svjež.
Ako želiš uraditi nešto javno, onda uradi ono što sam govorio kada sam
govorio o primitvicima.
Možeš otići osobi na koju si bio ljut i reći mu, "Bio
sam, privatno, ljut na tebe. Vikao sam na tebe, vrijeđao sam te, rekao
sam ti ružne stvari; molim te da mi oprostiš. Ali sve sam to radio u
privatnosti, jer to je bio moj problem; nema ništa sa tobom. Ali na
neki način je bilo usmjereno prema tebi a ti nisi znao za to; zbog toga
je moje izvinjenje potrebno.
Ovo treba biti učinjeno
javno. To će biti od pomoći ljudima. I ta osoba neće biti ljuta, on
će reći, "Nema potrebe za izvinjenjem. Nisi mi ništa učinio. I
ako se osjećaš olakšano, to je bila dobra vježba.
Ali nemoj donositi negativnost
u javnost, svoju ružnoću, ili ćeš kreirati veće probleme u pokušajima
da riješiš manje probleme. Budi jako pažljiv. Sve negativno mora biti
činjeno u privatnosti, u samoći. I ako želiš dati bilo kakvu javnu izjavu
o tome - jer ti neko može biti u mislima prema kome si imao mržnju,
koga si ubio dok si cijepao papir - idi njemu i iskreno zatraži oprost."
Osho
English