ATISHA
- MEDITACIJA SRCA
Atisha: Započni razvijati od sebe
...Radije nego da počneš uzimati svu nesreću svijeta, i apsorbirati
je u srce, započni sa svojom vlastitom nesrećom. Nemoj letiti u duboko
more tako brzo, prvo nauči plivati u plitkoj vodi. Jer ako počneš upijati
bijedu cijele egzistencije, to će ostati samo eksperiment u špekulaciji.
Neće biti stvarno. Biće samo verbalno.
Ti možeš sebi reći, "Da, ja uzimam nesreću cijeloga svijeta"
- ali šta možeš znati o bijedi cijeloga
svijeta? Nisi iskusio ni svoju vlastiti jad.
Mi nastavljamo izbjegavati vlastitu nesreću. Kada se osjetite jadno,
uključite radio ili TV da se angažujete. Počnete čitati novine da bi
zaboravili svoj bol ili idete u kino, ili ideš svojoj ženi ili mužu.
Ideš u klub, kupovinu, samo da se na bilo koji način udaljiš od sebe,
da nemoraš vidjeti ranu, da nemoraš gledati koliko te boli iznutra.
Ljudi nastavljaju izbjegavati sebe. Šta
znaju o bijedi? Kako mogu uopće zamisliti jad cijele egzistencije? Prvo
moraš započeti sa sobom. Ako se osjećaš jadno, dopusti da to postane
meditacija. Tiho sjedi, zatvori vrata. Prvo osjeti tugu što je moguće
jače. Osjeti povredu. Neko te je uvrijedio. Sada bi najjednostavniji
način bio da i ti njega uvrijediš i postaneš okupiran njime. To nije
meditacija.
Ako te je neko uvrijedio, osjeti zahvalnost
da ti je dao priliku da osjetiš duboku povredu. Otvorio je ranu u tebi.
Rana možda potiče od puno ranijih uvreda od kojih si patio cijeli život;
on ne može biti uzrokom svih patnji ali je on pokrenuo proces.
Samo zatvori sobu, sjedni tiho, bez ljutnje
prema osobi ali sa punom svjesnošću osjećaja koji se javio u tebi -
povrede, osjećaja da si odbačen, da si uvrijeđen. A onda ćeš ostati
iznenađen da nije samo taj čovjek tu: počinješ se sjećati svih muškaraca
i svih žena, svih ljudi koji su te ikada uvrijedi.
Nećeš ih se samo početi sjećati, počet
ćeš ih oslobađati. Ići ćeš u neku vrstu prvobitnog, primalnog. Osjeti
povredu, osjeti bol. Nemoj ga izbjegavati. Zbog toga se pacijentima
u mnogim terapijama kaže da ne uzimaju nikakve droge prije početka,
iz jednostavnog razloga što su droge način bijega od tvoje vlastite
bijede. One ti ne dopuštaju da vidiš vlastite rane, one ih potiskuju.
One ti ne dopuštaju da ideš dublje u patnju, a dok god ne odeš unutar
patnje nećeš se uspjeti osloboditi njenog zatvoreništva.
Naučno je savršeno odbaciti sve droge prije
odlaska na grupu - ukoliko je moguće čak i droge kao što je kafa, čaj,
pušenje, jer ovo sve su načini bijega.
Jeste li posmatrali? Kad god osjetite nervozu zapalite cigaretu. To
je način da se izbjegne nervoza, postanete okupirani pušenjem. Ustvari
to je vrsta regresije. Pušenje vas navodi da se ponovo osjetite djetetom
- nezabrinut, bez odgovornosti - jer pušenje ne predstavlja ništa drugo
nego grudi. Vrući dim te jednostavno vraća natrag u dane kada si dojio
majčino mlijeko, i toplo mlijeko ulazi; bradavica je sada postala cigareta.
Cigareta je simbolična cucla.
Kroz regresiju nastojite izbjeći odgovornost
i bol bivanja odraslim. A to je isto što se dešava sa mnogim drogama.
Moderni čovjek je drogiran kao nikada prije, jer moderni čovjek živi
u velikoj patnji. Bez droga bi bilo nemoguće živiti u takvoj patnji.
Ove droge kreiraju barijere, drže te drogiranim, ne dopuštaju ti dovoljno
senzitivnost da znaš svoj bol.
Prva stvar za uraditi je zatvoriti vrata i prestati sa svim vrstama
okupacija - gledanje TV-a, slušanje radija, čitanje knjige. Zaustavi
sve okupacije jer i to je suptilna vrsta droge. Samo budi tih, potpuno
sam. Nemoj se niti moliti, jer i to je ponovo vrsta droge, postaješ
okupiran, počinješ pričati sa Bogom, počinješ se moliti i bježiš od
sebe.
Atisha kaže: Samo budi ono što jesi. Bez obzira na jačinu bola i bez
obzira na patnju, dopusti to. Prvo ga osjeti u punom intenzitetu. Biće
teško, biće kao cijepanje srca. Možeš početi plakati kao dijete, možeš
se početi valjati na podu od dubokog bola, tijelo ti se može izvijati.
Iznenada možeš postati svjestan da bol nije samo u srcu već u cijelom
tijelu - boli svuda naokolo, bolno je svukuda, da tvoje tijelo nije
ništa drugo do bol.
Ako to možeš iskusiti - to je neizmjerno važno - onda započni to absorbirati.
Nemoj odbaciti. To je tako dragocjena energija, nemoj je odbaciti. Upij
je, popij je, prihvati je, zaželi joj dobrodošlicu, budi joj zahvalan.
I reci si,"Ovaj put je neću izbjegavati, ovaj put je neću odbaciti,
ovaj put je neću rasipati. Ovaj put ću je piti i primiti kao gosta.
Ovaj put ću je probaviti."
Može vam trebati nekoliko dana da je budete sposobni probaviti, ali
onog dana kada se to dogodi, vi ste prošli kroz vrata koja će vas odvesti
stvarno daleko. Novo putovanje je započelo u vašem životu, krećete se
ka novoj vrsti postojanja - jer odmah, u momentu kada prihvatite bol
bez imalo odbacivanja, ta energija i njen kvalitet se mijenjaju. To
više nije bol. Ustvari svako ostane iznenađen i ne može vjerovati, jer
to je prosto nevjerovatno. Ne možete vjerovati da patnja može biti transformirana
u ekstazu, da bol može postati zadovoljstvo.
Ali u svakdonevnom životu niste svjesni
da su suprotnosti uvijek zajedno spojene, da one nisu suprotnosti već
da se nadopunjavaju. Jako dobro znate da vaša ljubav u bilo kojem momentu
može prerasti u mržnju, kao i da mržnja u bilo kojem momentu može postati
ljubav. Čak ukoliko mrzite sa punim intenzitetom, potpuno, to će svakako
preći u ljubav...
Osho, Knjiga Mudrosti
English